EPIRMAKULARNA MEMBRANA – “MACULAR PUCKER”
Mrežnjača (retina) je tanak sloj nervnog tkiva osetljivog na svetlost, koji oblaže unutrašnjost našeg oka, očno dno. Kada svetlost uđe u oko, prolazi kroz zenicu, očno sočivo i staklasto telo, do očnog dna – odnosno retine, gde se slika fokusira i pretvara u električne impulse, koje vidni živac prenosi do mozga, što rezultira procesom vida. Upravo je centralni deo mrežnjače odgovoran za visoku vidnu oštrinu, viđenje finih detalja, čitanje, razlikovanje boja, a naziva se žuta mrlja (makula lutea, ili makula).
Epiretinalna membrana (ERM), ili kako se još naziva, celofanska makulopatija ili macular pucker („makular paker“), predstavlja avaskularnu (sa malo ili bez krvnih sudova), poluprovidnu membranu, koja se formira na unutrašnjoj površini mrežnjače (retine). Može izazivati simptome različitog stepena, a najizraženiji su kada ERM zahvata samu tačku jasnog vida – makulu. ERM se uglavnom pojavljuje kod pacijenata starijih od 50 godina (u proseku starosti oko 65 godina), a na drugom oku se pojavljuje u oko 10-20% slučajeva.
Pojava ERM je u najvećem broju slučajeva idiopatska (nepoznatog uzroka). Međutim, novija istraživanja pretpostavljaju da se bi ulogu u njivhom nastanku mogli imati određeni procesi u staklastom telu, gelastoj strukturi koja ispunjava najveći deo unutrašnjosti našeg oka. Kako starimo, staklasto telo polako postaje tečnije i povlači se od površine mrežnjače (likvefakcija/sinereza). Taj prostor se ispunjava tečnošću i u većini slučajeva to ne prouzrokuje nikakve simptome. U nekim slučajevima, zaostali zadnji deo stakalstog tela (kortikalni vitreus), nastao sekundarno usled njegovog odvajanja od površine mrežnjače, može izazvati razdvajanje sasvim površnog dela mrežnjače (ILM-a), što omogućava migraciju ćelija iz dubljih slojeva na površinu, gde poprimaju karakteristike i formiraju ERM.
Sekundarno, ERM se može javiti i u sklopu vaskularnih bolesti mrežnjače (npr. dijabetička retinopatija), okluzije retinalne vene, očnih inflamatornih (upalnih) bolesti, nakon povreda, posle intraokularne hirurgije, intraokularnih tumora, kao i kod postojanja rupture ili ablacije mrežnjače.
Membrana može postepeno da se kontrahuje – skvrčava i da dovede do ozbiljnijeg smanjenja vidne oštrine, pa čak u nekim slučajevima i do nastanka rupture makule – žute mrlje i gubitka centralnog vida.
SIMPTOMI EPIRETINALNE MEMBRANE
Često pacijenati nemaju simptome i postojanje ERM se otkrije slučajno tokom oftalmološkog pregleda, nakon širenja zenice, ili dopunskim snimanjima očnog dna optičkaom koherentnom tomografijom (OCT). Međutim, ERM može napredovati, dovodeći do izraženijih simptoma, koja se posebno uočavaju zatvaranjem oka koje nije zahvaćeno ili je manje zahvaćeno.
Pacijenti mogu primetiti:
- metamorfopsiju, ili krvljenje slike, pri kojoj oblici koji su inače ravni, poput okvira vrata, izgledaju „talasasto“, „iskrivljeno“, ili „izobličeno“
- zamućen vid;
- siva ili oblačasta oblast u centralnom delu vidnog polja;
- crna tačka u centralnom vidu.
- ređe, osetljivost na svetlost ili percepcija da slike izgledaju veće ili manje nego što zapravo jesu.
KAKO SE DIJAGNOSTIKUJE EPIRETINALNA MEMBRANA
Oftalmološkim pregledom detaljno se provere svi detalji u uskoj zenici, a zatim se ukapaju kapljice za širenje zenica, kako bi se pregledalo i očno dno. Primena OCT-a (optičke kohernetne tomografije), važne metode snimanja, služi kako za potvrdu dijagnoze, tako i za praćenje težine promena.
LEČENJE EPIRETINALNE MEMBRANE
Većina pacijenata sa epiretinalnom membranom (ERM) ne zahteva lečenje ukoliko ona ne utiče značajnije na vid ili ne izaziva značajnu metamorfopsiju. Ukoliko su simptomi teži i ometaju svakodnevnu životnu aktivnost i znatnije utiču na vidnu oštrinu, primarno lečenje ERM je hirurško. Hirurgija ERM-a ima dosta visok stepen uspešnosti, a većina pacijenata pokazuje poboljšanje vidne oštrine i smanjenje metamorfopsija. Međutim, faktori koji utiču na vizuelni ishod uključuju i trajanje promena, stepen izraženosti i uzrok nastanka ERM.
Operacija se izvodi u lokalnoj anasteziji. Specijalni, fini instumeni se uvode unutar oka i njima se membrane skida sa očnog dna (površine mrežnjače). Kao i kod svih hirurških procedura, postoje moguće komplikacije i neželjeni efekti koji se javljaju u veoma malom procentu slučajeva. Pacijenti koji prethodno nisu operisali kataraktu, mogu imati ubrzan razvoj katarakte nakon operacije, tako da se veoma često rade kombinovane hirurške metode uklanjanja katarakte, odnosno zamene prirodnog intraokulanog sočiva veštačkim, i odstranjivanje epiretinalne membrane (fako-vitrektomija). Vidna oštrina se postepeno oporavlja, često i nekoliko meseci. Ukoliko su nastale grube promene u žutoj mrlji, intervencija ima za cilj pokušaj zaustavljanja daljeg pogoršanja vida.
